Internet dnevnik gradonačelnika Grada Varaždina
Ivan Čehok
Blog - siječanj 2008
nedjelja, siječanj 27, 2008
Baš kao što me posljednjih dana pokosio virus gripe prikovavši me za postelju i dom tako je i društveni organizam rastočio virus poskupljenja učinivši cijelo društvo bolesno ovisnim o trenutno raspoloživim vanjskim terapijskim sredstvima. Sada se pokazalo kako je duboke simptome slabe kondicije i akutne ranjivosti hrvatskoga tržišta moguće na kratko zaliječiti jedino – aspirinima. Udari cijena imali su upravo multiplikativne virusne učinke potpuno razbivši unutarnji imunitet hrvatskoga gospodarstva i društva uopće, još dodatno iscrpljivanih bjesomučnim trčanjem u krug u postizbornom natjecanju. Država koja ne može prehraniti svoje vlastite građane postaje osjetljiva i na najmanje poremećaje na tržištu prehrambenih proizvoda i ovisna o agroflacijskim trendovima u svijetu. Na žalost, obje hrvatske vlade u ovom stoljeću znatno su smanjile proizvodnju hrane i povećale uvoz.
Sa svih me strana pitaju o poskupljenjima komunalnih usluga u našim gradovima. Teško mi je odgovoriti na to pitanje zato što kao gradonačelnik nisam pribjegao tome da iskoristim opću gužvu i specifični hrvatski interregnum pa povisim cijene. Umjesto da se građanima predoči statistika ulaganja po glavi stanovnika, neke naše lokalne vrhuške, kako to obično biva, odlučili su se za statistiku „po džepu stanovnika“ opravdavajući poskupljenja nemuštim obrazloženjem da će svako domaćinstvo izdvajati više iz kućnog budžeta jedva kakvih stotinjak kuna. Virus poskupljenja najviše je poharao Zagrepčane, koji ionako plaćaju najvišu stopu prireza u nas, pa su doista smiješna opravdanja da s druge strane stanovnici metropole imaju kao nekakve posebne socijalne pogodnosti. Istu razinu ukupnoga izdvajanja za socijalne programe dosegnuli smo i mi u Varaždinu već prije nekoliko godina ali s daleko manjim prirezom. Varaždin je danas po službenim podacima sindikata najjeftiniji grad za življenje u Hrvatskoj. Uzmemo li da je kvaliteta komunalnoga, obrazovnoga i kulturnog standarda u mojem gradu ponajviša u Hrvatskoj, onda se još više trebamo ponositi tim podacima sindikata. A mogli smo jednako tako dići cijene, tim više što je kvaliteta života na toj razini da održavanje postignutih standarda zahtijeva još ulaganja.
Cjenovna se spirala, ili bolje rečeno, zvrk (kretanje joj je toliko nepredvidljivo) očito kao kakvo svrdlo bolno zavukla i u inače rahlo tkivo hrvatskoga društva pa je to nagnalo premijera da, gle čuda, prvi put u povijesti mlade hrvatske države okupi pola kabineta, gradonačelnike najvećih gradova, predstavnike sindikata, poslodavaca, civilnih udruga, jednom riječju malu Hrvatsku u još manjem izdanju. Doista, po prvi put sučeljavanje mišljenja i argumenata ljudi odgovornih za hrvatsko gospodarstvo, politiku i društvo u cjelini u sklopu nekakvog Povjerenstva što će pratiti kretanja na tržištu cijena. No, tipično naški brain-storming se pretvorio u brain-boring, nakon odlično pripremljenog izlaganja Polančeca, previše fraza, općih mjesta, izbjegavanja podataka, prikrivanja stanja, kupovanja vremena naknadnim analizama (zapravo naknadnom pameću) i dogovori za idući tjedan. Tek pišući dnevnik čovjek shvati kako se dan za danom kida iz društvenoga kalendara i kako u politici često gubimo olako vrijeme. Da, tipično hrvatska nepodnošljiva lakoća odstojanja od potreba vremena i potreba građana. Zapravo sam se jedini na tom sastanku založio da se otvoreno i jasno upre prstom u one što su nepotrebno i nepravedno podigli cijene.
ivancehok @ 17:54 |Komentiraj | Komentari: 71 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 21, 2008
 
Poskupljivanje života, sintagma je kojom mnogi zabrinuti za budućnost zapadnjačkoga društva, označuju trendove sve skupljega održavanja društvenih podsustava ali i osobnoga te obiteljskoga egzistencijalnog standarda – činjenica je da na zapadu rastu rapidno troškovi svega, prije svega proizvodnje zdrave hrane, održavanja i prevencije zdravlja, sve dužega i tehnološki zahtjevnijega obrazovanja, zaštite okoliša, održavanja javnoga reda i mira i opće sigurnosti u društvu i državi… Pritom je jasno da nije riječ o jeftinom ili skupom životu nego o jeftinim i skupim navikama, točnije da su obično ili baš uvijek skupe loše navike a jeftinije dobre navike.
Inflatorna spirala ili bolje rečeno inflatorni zvrk (u Hrvatskoj naime cjenovni udar ne remeti samo dio tržišta nego se baš kao zvrk premjesti i u sasvim drugi dio, pa se tako kod nas povećanje cijena namirnica osjeti i u povećanju komunalnih usluga (?)) toliko se besciljno vrti posljednjih mjeseci kao gospodarska i društvena konstanta da se čini kako ćemo još malo slušati nakon radijskih vijesti o vodostaju i visinomjere cijena. U toj besciljnosti povlači za sobom i glavinjajuće socijalne partnere: vlada ali i oporba, ponajviše zabavljeni međusobnim natezanjem oko konstitucije, nisu se uopće snašli, lokalna je samouprava iskoristila priliku da do izbora namakne sredstva, mnogim sindikatima ionako više nitko ne pridaje važnost ni za nabavu svinjskih polovica, agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i ostale institucije kao da nisu sigurne koga bi i od čega trebale štititi, društva za zaštitu potrošača građani još ne prepoznaju kao jedan od osnovnih oblika samoorganiziranja u društvu koje guta potrošače…
Kao čovjek koji nikad nikoga ne želi obmanjivati, odmah ću reći – svi koji vas uvjeravaju da ima jednostavnih odgovora na umnogome svjetske trendove (prije svega, agroflacija i cijene energenata) naprosto jeftino politiziraju. Postoje samo dva načina kojima je moguće ublažiti inflatorne udare: prvi je svakako gospodarska politika oslanjanja i jačanja domaće proizvodnje kako bi se umanjila ovisnost o cijenama na svjetskom tržištu, što na žalost nije napravila nijedna vlada; drugi je mijenjanje navika življenja i vrijednosnih sustava iz kojih izviru obrasci ponašanja. Europski građani, počevši od naših susjeda, kupuju manje automobila, manje mobitela, manje troše na skupe impulse, poslovnično ih ismijavamo kad na Jadran sa sobom donose svoju hranu (poznato je da u Hrvatskoj dnevno bacamo ogromne količine hrane), oporezuju kupnju luksuzne robe i skrbno paze na svaki euro kako bi mogli financirati studij djeci… I hrvatska država i građani, svi mi, upravo ulaskom u europsku uniju, promijenit će navike na taj način da one luksuznije budu doista i skuplje, one svakodnevnije i za život bitnije, jeftinije.
 
ivancehok @ 09:06 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 14, 2008
Po prvi put u povijesti mlade hrvatske demokracije potpisan je programski koalicijski sporazum, koji je tako postao i program djelovanja Vlade Republike Hrvatske za mandatno razdoblje 2007-2011. godine. Riječ je o sporazumu što su ga potpisala stranačka vodstva HDZ-a, HSS-a i HSLS-a i kojemu se pridodaju i sporazumi sa zastupnicima ostalih stranaka što će činiti saborsku većinu, prije svega, HSU i manjinski zastupnici.
Budući da sporazum navodi osnovne strateške razvojne prioritete vlade ali također u mnogim područjima navodi i konkretne operativne mjere pojedinih ministarstava i državnih institucija, posebnu će pozornost naših građana sigurno izazvati oni dijelovi koji se odnose na Varaždin i naš kraj. Možemo reći da je u poglavljima u kojima se nabrajaju infrastrukturni i prometni projekti navedeno nekoliko važnih projekata za naš grad i cijelu sjeverozapadnu Hrvatsku. Prije svega, riječ je o izgradnji prometnica napose četverotračne ceste od auto-ceste Goričan-Zagreb do grada Varaždina kao i izgradnji četverotračne ceste Varaždin-Krapina. Ta će cesta biti važna za promet i gospodarstvo zapadnoga dijela županije. No, spominje se i rekonstrukcija i izgradnja zaobilaznica na Podravskoj magistrali što će biti važno za istočni dio županije. Prema programu razvoja željezničkoga prometa konačno bi se trebalo započeti s uređenjem pružnih prijelaza kao i kolodvora u Varaždinu te u tome sklopu i Kućanske rampe. Zajamčena je i daljnja višegodišnja dinamika ulaganja u vodoopskrbu i sustav odvodnje na temelju postojećih ulaganja, što je iznimno povoljno za naš kraj s obzirom da smo u ove četiri godine znatna sredstva povukli i iskoristili preko Hrvatskih voda.
Nadalje, u sklopu nove poljoprivredne politike konačno će i oni naši poljoprivrednici koji imaju manje od 3ha zemljišta ostvarivati pravo na poticaje. Dožupan naše županije mr. Ernoić izračunao je da će godišnje naši poljoprivrednici prihodovati preko poticaja oko 30 milijuna kuna, na što do sada nisu imali pravo. Jednako tako, predviđene su znatne povlastice za programe agrarnoga turizma, što nedostaje našem kraju. Poticat će se različiti oblici poljoprivredne proizvodnje naročito one koje bi mogle postati komparativna prednost naše županije primjerice stočarstva. Isto tako, poljoprivredna se industrija, značajna za Varaždin, postavlja kao strateški industrijski prioritet.
Sporazum konačno predstavlja i znatan iskorak u industrijskoj politici poglavito onim industrijskim granama što su do sada u sjeverozapadnoj Hrvatskoj bile potcijenjene i bez primjerene državne pomoći. Nacionalni programi poticanja tekstilne, kožarske i drvne industrije predviđaju izdvajanja ogromnih sredstava od preko milijardu kuna za povećanje konkurentnosti prerađivačke industrije. Nadalje, osigurane su sektorske potpore što će se izdvajati za istraživačke projekte usmjerene prema tehnološkom razvoju industrije.
U sporazumu ima još pojedinačnih stavaka koji će se odnositi na naš grad i naš kraj, no najvažnije je reći da Varaždin može najviše očekivati od tzv. strukturalnih mjera ove vlade, prije svega od projekta regionalnoga razvitka i decentralizacije kao i obrazovanja i kulture. Naime, upravo je Varaždin poslužio kao odličan predložak za isticanje provedbenih projekata što će zahtijevati bolju suradnju vlade i lokalne samouprave kako bi se i više iskoristila sredstva europskih fondova. Navest ću samo da sporazum predviđa decentralizaciju do razine od 70% sredstava za izgradnju prometnica u skladu s programom što će ga usuglašavati jedinice lokalne samouprave i Hrvatske ceste. Nadalje, ulaganja u obrazovanje postat će zajednička briga države i grada, i to ulaganja upravo u one projekte što ih Varaždin već provodi i što ih smjera provesti. Očekuju nas daljnja veća ulaganja u izgradnju informatičkog kampa i veleučilišnog središta za cijelu sjeverozapadnu Hrvatsku.
Na kraju, možemo reći da samo o projektima ovisi koliko će sredstava povući Varaždin i cijela sjeverozapadna Hrvatska jer su mnogo veća sredstva po ovom sporazumu predviđena za lokalni i regionalni razvitak.
 
ivancehok @ 10:02 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.