Internet dnevnik gradonačelnika Grada Varaždina
Ivan Čehok
Blog - studeni 2007
četvrtak, studeni 29, 2007
U predizbornoj kampanji ali i u recentnim političkim kao i politekonomskim raspravama gotovo smo jednoglasno prihvatili uvjerenje da je Hrvatskoj nužna decentralizacija, pri čemu se samo različito navode tipovi ili kategorije decentralizacije – fiskalna, financijska, upravna, obrazovna, kulturna itd. Pritom se, međutim, zaboravlja da ustrojstvo zemlje nije i ne smije biti monotipski provedeno i da decentralizacija ima ne samo nekoliko tipova nego i nekoliko razina.
Ono što pak objedinjuje sve tipove i razine decentralizacije jest politička volja da se ona provede kao – dekoncentracija moći. Jer u svojem punom opsegu i dubini ona i nije ništa drugo nego raspršivanje moći s jednoga i jedinstvenoga centra, tijela, razine, točke itd. na ustrojeni, u konzistentnom sustavu povezani niz takvih centara ili točaka. Kao što centraliziranost nije i ne može biti alibi za kukavičluk ili naprosto lijenost u prihvaćanju svojih ovlasti i korištenju administrativnih, financijskih, upravnih nadležnosti i dužnosti tako i decentralizacija nije magična tipka koja pokreće samovođene i samoprilagodljive procese što će se odvijati u nizu manjih ili nižih centara moći. Ilustrirat ću potonju tvrdnju jednim primjerom: unatoč centraliziranosti države mi smo u Varaždinu napravili najveće industrijske i gospodarske zone u državi, postavivši grad kao ključnu kariku između građana, općina, tvrtki, poduzetnika i države, pa čak i europskih fondova jer smo se odvažili koristiti ono malo mehanizama i instrumenata što smo ih imali na raspolaganju. Ali, s druge strane, mi smo uložili od ukupnoga iznosa potrebnoga za odvijanje posla u zoni oko 75% sredstava, država nam je pomogla s oko 25%. Danas, kada se ubiru naknade u obliku poreza i doprinosa, država prikuplja oko 90%, nama pak na lokalnoj razini vraća oko 10%. Stoga decentralizaciju podupiremo kako bi nam bilo lakše koristiti tu raspršenu i nama spuštenu moć odlučivanja i djelovanja ali i kako bismo bili još motiviraniji da ostvarujemo veći gospodarski rast pa i veće prinose u proračune.
Možda bi upravo naši primjeri mogli poslužiti kao dobri modeli ili simulacije za provedbu mjera decentralizacije.
ivancehok @ 21:00 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
subota, studeni 10, 2007
Na nedavnom predstavljanju poslovnih rezultata kao i smjerova širenja informatičko-komunikacijske industrije u našoj državi, jasno je po prvi put, ako dobro pamtim, uočena potreba za hitnom intervencijom u javnu obrazovnu politiku. Bez širenja informatičkoga obrazovanja kao i povećanja broja studenata informatike u sljedećih nekoliko godina Hrvatska će nepovratno zaostati za europskim državama.
U jeku predizborne kampanje, kada se sa svih strana čuju bojni pokliči „gospodarstvo utemeljeno na znanju“, „društvo znanja“, „gospodarstvo visokih tehnologija“, konačno nam se u toj općoj kakofoniji upalila signalna lampica: s postojećim prosječnim godišnjim brojem diplomanata u ICT sektoru Hrvatska nema apsolutno nikakve mogućnosti postati zemljom u kojoj će informatička tehnologija kao nužan uvjet industrije visokih tehnologija ujedno postati i generatorom većega gospodarskog rasta.
Stoga nastojanje grada Varaždina, naših nastavnika i stručnjaka kao i mene osobno da osim jedinoga tehnološkog parka s inkubacijom malih ICT tvrtki napravimo i prvi hrvatski informatički kampus s korijenima u Fakultetu organizacije i informatike i Veleučilištu, zapravo odgovara uočenim potrebama i smjerovima razvitka hrvatskog gospodarstva. Nama će trebati daleko više od prosječno 400-500 informatičara što godišnje završavaju različita informatička visoka učilišta, pri čemu će, budimo svjesni  već danas, dio njih otići i u inozemstvo bilo na daljnje školovanje bilo tražeći veća primanja.
Upravo stoga, brza izgradnja i novi visokoškolski programi u informatičkom kampusu u Varaždinu postaju pitanje hrvatske gospodarske budućnosti.
ivancehok @ 12:36 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.