Internet dnevnik gradonačelnika Grada Varaždina
Ivan Čehok
Blog - prosinac 2007
petak, prosinac 28, 2007
Kao u kakvom drugom sportskom natjecanju i u predizbornoj kampanji svatko trči raspoređujući snagu prema svojoj kondiciji: ako se prebrzo zapuše i ispuše vodit će veći dio trke ali će teže doći i prvi do cilja, ako pak krene presporo i ne zapne u finalu trke riskira da ga blokira masa. No, u sportskim nadmetanjima trke obično završavaju na ciljnoj ravnini, u političkim pak nadmetanjima, poglavito u nas, tek tada započinje prava trka. Malo je zemalja u kojima se toliko riječi i misli u javnom forumu uma, dakle u argumentacijskoj zajednici, kao i društvene energije troši zaludu na tzv. postizbornu kampanju, pa mnogi ostaju bez daha.
U ovoj postizbornoj kampanji na kraju 2007. kao da ne trče samo natjecatelji već olovnih nogu i suhih usta, već kao da se miče cijelo gledalište nastojeći se uključiti i presuditi trku. Mjesec dana proteklo je a većina naših, napose sada neskriveno lijevih novinara i analitičara gura se u sprintu do cilja koji je već odavno osvojen. Pritom naravno skaču koljenima u vlastiti trbuh i lupaju o vlastita usta: tek su sada primjerice otkrili da se i bez Đurđe i bez mene može sastaviti vlada i da nismo nikada (jer i kad bismo htjeli ne bismo mogli) nikoga ucjenjivali; sada su otkrili također i da je većina zastupnika manjina već poodavna sklopilo pakt sa Sanaderom i da je koketiranje sa SDP-om bilo samo taktička (ili možda čak optička) varka. Razotkrili su ili naslutili i da stranke što su se do sada samoproglašavale ne samo protivnicima i suparnicima nego i zakletim neprijateljima postojeće vlade sasvim slobodno flertuju s vlašću, pa se dapače i nude kao poželjna mlada. Ali, gle čuda, otkrili su minucioznijom analizom europske demokratske povijesti, dio koje je svakako sklapanje koalicijskih vlada, kako djelovanje većine europskih vlada, čak i pokrajinskih u federalnim državama, počiva na programskom sporazumu, dakle upravo onakvom sporazumu kakav smo i mi od prvoga dana predlagali i zahtijevali. Ali sastavni dio demokratskoga sazrijevanja je i u nas neosviještena politička pedagogija, kojoj je osnovna zadaća da upozori na to da se demokraciji učimo i da demokratsko građanstvo ne stvara ni najbolji ustav, ni predsjednik koji priča viceve, ni premijer koji govori jezike, ni tisuće razvijenih političkih i javnih institucija nego – demokratski odgojena osoba. Takvih je srećom sve više u Hrvatskoj. O nekim formama te demokratske političke pedagogije moguće se osvjedočiti i na primjeru Varaždina.
ivancehok @ 16:17 |Komentiraj | Komentari: 66 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 13, 2007
Obično ne pišem ovdje kao zastupnik ali „zbog velikog interesa javnosti“…
Moram priznati da nikada nisam osjetio tako oštar i nesmiljen škripac savjesti kao sada u nečemu što samo postoji u nas - postizborna kampanja. Čovjek još nekako izdrži kad mu drugi organi budu pritisnuti u šraufštok ali kad mu se gnjete mozak… Umjetno izazvana bipolarizacija dovela je i do tektonskoga političkoga raslojavanja što se fenomenološki čita kao zajapurena ideološka diferencijacija lijevo-desno, premda mi naravno kao čovjeku koji je predavao filozofiju politike nitko još nije objasnio po čemu su ovi socijaldemokrati a ovi drugi demokršćani. Tako sam se našao pred vražjom dilemom: izabrati bilo koju stranu znači sigurno pogriješiti u očima onih drugih, što su mi svih ovih dana pokazivali ostrašćeni građani, novinari, analitičari... Znani i neznani, pozvani i nepozvani, bližnji i dalji – svi su se trsili uvjeriti me, oni pristojniji, kako ću sigurno pogriješiti ako ne izaberem njihovu stranu oni pak nametljiviji grozili se kako ću sigurno nestati s političke scene ako baš njih ne poslušam (to da ću nestati ne želim ni opovrgavati jer više i ne mislim trčati predizborne kampanje za parlament). Lijevi su nam spominjali sve po spisku do domobranskih korijena zato što nismo izgradili sanitarni koridor prema HDZ-u, desniji su nam spominjali sve po spisku do kominternskih ćelija zato što sam uopće popio kavu s Milanovićem. Dio tobože neovisnih opinion makera upro se iz petnih žila i tjemenih moždanih vijuga objasniti kako je apsurdno da buduću političku vlast odlučuje nekoliko gubitnika, premda je jasno da svaki saborski glas vrijedi jednako i da se svi oni koji imaju priliku glasovati mogu osjećati pobjednicima. Najzanimljiviji su mi urednici nekih novina, tj. partijskih biltena, koji silnom brigom zašto Đurđa i Čehok uopće žive, zapravo nameću nakaradnu logiku da, primjerice, novine koje čita još manje ljudi nego što posjećuje utakmice naše nogometne lige ne bi uopće smjele izlaziti. Na kraju, saborska mjesta raspodjeljuju građani te su upravo njihovi glasovi odlučili da naša koalicija HSLS-HSS u budućem parlamentu ima osam glasova. Hipotetički, tih osam glasova moglo je ostati nijemo i gluho da se oblikovala vlada dviju najvećih blokova ili pak kombinacija HDZ-HNS koja inače vlada u Međimurju. Činjenica jest, međutim, da su se svi obratili nama i ponudili koalicijske pregovore.
Pritom smo otpočetka, već u predizborno vrijeme, najavljivali da ćemo inzistirati na poštivanju našega programa i na sklapanju koalicijskoga sporazuma u kojem će se sadržajnije i detaljnije nego do sada propisati što i kako vlada treba djelovati. Politički je razumno i korektno da se prvo odazovemo pozivu onih koji imaju više zastupnika, što smo i učinili. Pregovori s HDZ-om iscrpljujući su i iscrpni što se tiče programa i odvijaju se na dvije razine: glavni pregovarači usuglašuju se oko programskoga okvira i metodologije izrade sporazuma, stručni timovi kompetentno raspravljaju o pojedinim područjima, pri čemu namjerno zaobilazimo personalna kadrovska pitanja. Ona nisu manje važna ali tek nakon što se odredi što će sadržavati sporazum i hoćemo li se usuglasiti oko većine područja djelovanja vlade. Kao glavni pregovarač zahtijevao sam čvrsta jamstva za ostvarivanje strateških ciljeva svoje stranke i svojih osobno, pri čemu mi pomažu ogledna iskustva Varaždina – veća ulaganja u obrazovanje, izgradnja sveučilišnog informatičkog kampa, povezivanje znanosti, istraživanja i gospodarstva preko tehnoloških parkova, klasteri industrije itd. Bez podizanja obrazovne infrastrukture ovo društvo nema nikakve razvojne šanse, stoga je dobro da se obrazovanje postavi kao razvojni prioritet bilo koje vlade.
Izvijestit ću također i o drugim važnim projektima za Varaždin i ovu regiju, primjerice upravo je jučer dogovorena izgradnja brze ceste Varaždin-Krapina. 
ivancehok @ 08:59 |Komentiraj | Komentari: 107 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.