Internet dnevnik gradonačelnika Grada Varaždina
Ivan Čehok
Blog - veljača 2008
subota, veljača 9, 2008
U srijedu sam, zajedno s kolegama iz svoje stranke, posjetio LDS, Liberalnu demokraciju Slovenije, stranku koja je do Janšine pobjede na izborima bila zapravo vodeća slovenska politička snaga. U okolnostima zategnutih i uvijek škakljivih odnosa između susjedne i naše nam države, bili smo pomalo sumnjičavi prema mogućnosti da razgovori proteknu bez političkih zadjevica. No, bili smo iskreno i srdačno primljeni, malo smo se porječkali oko ZERP-a, odnosno obostranih prava na proglašenje zaštićenih zona, utvrdivši da je Slovenija svoje pravo već iskoristila i da time nije, kao što i mi ne namjeravamo, zapečatila pitanje granice, što je i temeljni kamen spoticanja u odnosima sa Slovenijom.
Nakon toga imao sam priliku govoriti na njihovom velikom skupu pod naslovom „Slovenija – družba znanja“. Stranka je okupila vodeće slovenske sveučilišne nastavnike, predsjednika akademije, rektore, teoretike obrazovanja kao i druge stručnjake s toga područja.
Kao da smo slušali raspravu o našem obrazovnom sustavu – Slovenci su iznimno kritički govorili o agendi „društvo znanja“, bez lažnih ili uljepšanih slika o samima sebi: visoko školstvo prima tek nešto više od jedan posto iz proračuna, znanost ispod jedan posto; vode se žustre rasprave o studentskim upisninama i glavarinama, više od 30% redovnih studenata plaća svoj studij izvan kvote „državnih studenata“, znanstvena zajednica nezadovoljna je praksom odobravanja i praćenja projekata, međunarodna je suradnja nedostatna, cijeli sustav obrazovanja premalo je povezan s gospodarstvom i ne prati potrebe gospodarstva, premalo je znanstvenih projekata čisto utilitaristički korisnih gospodarstvu…
Predstavivši iskustva Varaždina koji je u nekoliko godina uspio znatno podići broj studenata kao i visokoobrazovanih zaposlenika te u samo jednoj godini otvoriti četiri nova visokoškolska programa, razgovarao sam s kolegama o regionalnim inicijativama poput Lisabonske agende te smo se složili da pokušamo zajedno napraviti međunarodni visokoškolski program.
Slovenija ipak ima veliku prednost u odnosu na Hrvatsku: pametnom državnom i regionalnom politikom, za koju još nijedna hrvatska vlada nije imala sluha (moram to otvoreno reći kako bih izbjegao reakcije ostrašćenih partijskih skribenata kojima je za sve kriva suprotna strana), ona je uspjela sačuvati znanstveni i istraživački sloj u vodećim izvoznim tvrtkama i industriji kao i profesionalnu i kompetentnu gospodarsku diplomaciju koju nisu ustrojili ni Tuđman ni Mesić. Stoga danas, unatoč nedostatku visokoobrazovane radne snage i premalim ulaganjima u visoko školstvo i znanost, slovenska je industrija najkonkurentnija europskoj i izvrsno plasira proizvode na balkansko i istočno tržište, potpomognuta državnim subvencijama i organizacijom nastupa. Usto, većim ulaganjima u poljoprivrednu proizvodnju u stanju su se prehraniti i ujedno razvijati višetipsku turističku ponudu. Samo jedan primjer: zanimljivo da Slovenci prodaju hrvatski pršut pod slovenskim robnim markama u Kazahstanu!
Unatoč očitim neslaganjima, mnogo smo toga mogli naučiti razmatrajući slovenska iskustva.
ivancehok @ 14:33 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
petak, veljača 1, 2008
Jedan od ključnih razloga, pokazuje društvena historiografija, nazadovanja, zaostajanja ili pak sporijega napredovanja nekoga društva, jest nasilno sprječavanje, nedostatak ili naprosto nepodupiranje socijalne kompeticije. Natjecanja, na svim razinama, u svim podsustavima društva, poticana kao socijalna igra ili pak djelomice običajno, čak i zakonski, kao osnovno načelo socijalne mobilnosti, naročito vertikalne, u bitnome potiču tzv. socijalnu facilitaciju. U igri, natjecanju, jedan se s drugim, dvoje, troje ili više njih, ogledavaju, kako se nekada običavalo reći – izazivam te da se ogledamo – dakle, natjecanje je ogledavanje snaga, sposobnosti, moći, kondicije… Natjecanje tako bolesno nedostaje hrvatskom društvu, od školstva preko civilnoga društva do političkoga sustava ili slobodnoga tržišta.
Apsolutno podupirući natjecanje ne samo među pojedincima i skupinama, nego i gradovima, krajevima, pri čemu svima treba omogućiti da se natječu pod jednakim uvjetima i s jednakim izvanjskim šansama, u svojem sam blogu naprosto prenio javne objave podataka o potrošačkoj košarici, preuzevši podatke iz Vjesnika i Globusa. Prema tim podacima Varaždin je proglašavan duže vrijeme najjeftinijim gradom. Niti sam osobno komparirao ili analizirao, niti sam provjeravao. Naravno, nije mi padalo na pamet mjeriti se tako da miješam kruške i jabuke, mjerimo gradove koji imaju razvijene obrazovne i kulturne institucije - fakultete, veleučilišta, kazalište, međunarodne kulturne priredbe, barem nekoliko muzeja i galerija, barem petnaestak prvoligaša, mogućnost da budu domaćini primjerice svjetskog prvenstva u rukometu itd. Mjeriti Varaždin u kojem sve te institucije žive i neki gradić koji sve to nema, nije metodološki ispravno pa se neću na to ni osvrtati. Za razliku od onih blogera koji u svojim reakcijama, omalovažavaju malo i manje, ja dapače mislim da život i u tim mjestima ima svojih prednosti i draži i da nitko nema pravo obezvrjeđivati drugoga mjereći samo mjerilima veličine.
Isto tako, doista ne mislim posebno objašnjavati da kvaliteta života u pojedinom gradu ili sredini nije neposredno ovisna o stranci koja upravlja tim gradom, nego prije svega o osobama što ga vode. Stoga svi oni kojima su za sve krivi bilo lijevi bilo desni i dalje sudjeluju samo u igrama niskih strasti, što nema veze s natjecanjem.
Jednako tako, nadležne institucije, javne, civilne i, najčešće, nestranačke ili nadstranačke, govorile su o obrazovnom, gospodarskom, komunalnom i kulturnom standardu građana Varaždina. Primjerice, prema podacima nadležnih prosvjetnih institucija, Varaždin ima visok obuhvat djece predškolske dobi, nema lista čekanja za vrtiće (u Zagrebu primjerice oko 1600 djece je bilo na listama čekanja), sve škole za dva mjeseca prelaze u jednu smjenu (u Hrvatskoj, na žalost, oko 15 posto još radi u 3 smjene), razmjerno najviše iz proračuna se izdvaja za obrazovanje, u odnosu na broj stanovnika uz Osijek imamo ponajviše studenata… Prema izjavi čelnika Hrvatskih voda pokrivenost kanalizacijom u RH je otprilike 40 posto, u Varaždinu je danas blizu 90%, s time da će u dvije godine biti cijeli grad pokriven mrežom kolektora, povezanom s biološkim i mehaničkim pročistačem, optička mreža je široko rasprostranjena i već su započeli priključci za tzv triple-play uslugu, što još nitko drugi u RH nije omogućio građanima.
Da je Varaždin lider u privlačenju ulaganja u dvije najveće gospodarske zone po popunjenosti, o tome ne treba govoriti. Da je stopa zapošljavanja bila 36 posto, pri čemu se najbrže upravo u Varaždinu i Istri zapošljavaju visokoobrazovani, o tome isto ne treba govoriti. Da smo napravili jedini tehnološki ICT-park, to ne trebam ja dokazivati nego je nešto što dokazuju projekti potpore države i Svjetske banke.
Naravno, kao ljudi kojima je stalo do razvitka svoje sredine, nismo uljuljkani u samozadovoljstvo, nego težimo još više i brže gospodarski i socijalno razvijati svoj grad i svoju domovinu. Mogućnost natjecanja u dinamici i smjerovima razvitka sigurno je dobrodošla kao način međusobnoga poticanja i hrabrenja. Oni koji misle da su najbolji zato što omalovažavaju druge, upravo ti stoje ispod razine na kojoj je natjecanje pa i usporedba moguća.
ivancehok @ 18:22 |Komentiraj | Komentari: 55 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.