Internet dnevnik gradonačelnika Grada Varaždina
Ivan Čehok
Blog - ožujak 2009
petak, ožujak 27, 2009
Skupina učenika Srednje škole Izidora Kršnjavog iz Našica posjetila je Varaždin prošlog tjedna. U programu pod nazivom "Jedan radni dan u Varaždinu" uglavnom maturanti te škole mogli su upoznati naš grad, od posjete Vindiji, Starom gradu, Sportskoj dvorani, centru grada i Fakultetu organizacije i informatike. Kakav je dojam ostavio Varaždin na njih najbolje svjedoče njihove riječi. Jedan od sastavaka napisala je Maja iz četvrtog razreda.





Varaždin
 
            Ovaj puta putovali smo «spejs šatlom», što naravno samo po sebi podrazumijeva ugodan i brz put do odredišta. Za dobru atmosferu smo se sami pobrinuli, mi, taj famozni četvrti jezične, napokon na okupu (iako nažalost ne u potpunosti), ali i dalje raspjevan i vesel i spreman za akciju.
            Vrijeme nam je opet prkosilo, ali mi se nismo dali smetati.
Stigli smo u Varaždin. Opet sam se zaljubila. Grad me je doslovno oborio s nogu.
Uživala sam. Iako su nas ovaj puta, osim razgledavanja i uživanja, čekale i neke malo ozbiljnije zadaće.
Posjet Vindiji, one tri kravice što su nas dočekale na ulazu, pogoni i stručnjaci i bijela odijela, i epruvete koje se napuhuju u bočice, i mlijeko i sir, i prezentacija, i doručak i nevjerojatna gostoljubivost. Sve je to Vindija. 





Dobro raspoloženi krenuli smo u posjet dvorani. Velika je..ogromna… i ima šarene zidove. Čak i narančaste. To me se posebno dojmilo. Stopila sam se kao kameleon. Nevjerojatna užitak.
Jeli smo u restoranu. I to ne bilo kakvom već VIP restoranu. Da, da. I hrana je bila odlična i pogled je bio odličan, ma sve je tog dana bilo odlično.
Razmišljala sam često o odlasku u Varaždin, o studiranju tamo. Međutim, sve mi je to bilo poprilično nepoznato, i nisam bila sigurna što da mislim i kako da se točno postavim prema toj mogućnosti.
Po povratku iz dvorane, razgledavali smo grad iz autobusa.
I tada sam ugledala studentski dom, moja druga ljubav tog dana. Nije bilo uopće dileme, znala sam da uskoro želim tamo boraviti.





Došli smo na FOI. Iako me informatika sama po sebi ne zanima, posjet FOI-u stvorio je u meni novi, drukčiji pogled na studentski život u tom gradu.
Grad je sam po sebi nevjerojatno napredan, pun je novih mogućnosti, građani su gostoljubivi, oni cijene ono što imaju i uživaju u tome. To se odražava na cijelu zajednicu koja savršeno funkcionira.
Takav im je također i odnos prema studentima. Studentski kolektiv toliko me je ugodno iznenadio, uvjeti koji im se pružaju, pomoć pri postizanju uspjeha, ma sve nevjerojatno dobro organizirano.
Unatoč cjelokupnoj situaciji u zemlji, lijepo je znati kako ipak postoje mjesta koja dobro funkcioniraju, mjesta koja pružaju dobru budućnost, budućnost bez toliko nasilja. Budućnost u kojoj se može radovati.
Ni sama vam ne mogu opisati koliko mi je drago što sam upoznala tu stranu Varaždina.
Sada je u meni nestao sav onaj strah od nepoznatog i neke sumnja u istinitost uopće postojanja grada kao takvog. 





Tko, zna, možda, a rekla bih i najvjerojatnije, za koji mjesec i sama budem jedna od novih Varaždinka. Jako mi se sviđa ta ideja.
            Nisam se previše emotivno opraštala od grada, osjećala sam da ćemo se uskoro ponovno vidjeti.
Još jedan izlet bio je pri kraju. Neki kažu možda zadnji. Ja se još nekako nadam da ipak nije.
Put kući bio je raspjevan i vesel. Već dugo se nismo toliko dobro slagali međusobno. Možda zato jer smo svjesni da je kraj blizu. Ma uzrok nije uopće bitan. Ono što je bitno da je posjet Varaždinu bio jedno od, bar za mene, najinspirirajućih i najveselijih putovanja dosada.
 
Maja Matković 4. JG
 

 

ivancehok @ 10:04 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, ožujak 20, 2009

Izvor: Jutarnji list

Budući da sam do sada već nekoliko puta u svojem blogu iznio službene podatke o najjeftinijoj potrošačkoj košarici, što je odmah izazvalo komentare da je riječ o proizvoljnim tvrdnjama, donosim ovdje službene podatke što su objavljeni u Jutarnjem listu. Varaždin je već nekoliko godina najjefitniji grad kad je riječ o troškovima života, naročito zbog niskih ili nižih cijena hrane i komunalnih usluga. Hrana je jeftinija zbog odlične organizacije plasmana poljoprivrednih proizvoda na tržnici preko gradskoga projekta Agriurbana, cijene komunalnih usluga nisu rasle nekoliko godina, a u uvjetima recesije Poglavarstvo je znatno smanjilo cijene onim kategorijama građana i gospodarstva koje su i najviše pogođene otežanim uvjetima poslovanja, pa je tako posljednjom odlukom snizilo i cijene spomeničke rente za objekte u središtu grada.
ivancehok @ 09:39 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 16, 2009
U svojoj desetogodišnjoj političkoj karijeri nikada se nisam pretjerano osvrtao te stoga ni opovrgavao novinske tekstove o sebi i svojem djelovanju. Ući u polemiku ili opovrgavati novinarske priloge o sebi posve je nezahvalno iz nekoliko razloga. Prvo, svako opovrgavanje najčešće se plasira kao opravdavanje te djelomice i priznanje da je ono objavljeno ne samo istinito nego i da dotiče osobu o kojoj je objavljeno. Drugo, demantij se nikada ne objavi na istome mjestu i u istoj obradi kao tekst.
Na ovom mjestu se stoga neću osvrtati na potpuno izmišljenu i za potrebe prljave predizborne kampanje konstruiranu priču o tome kako sam ja s nekim političkim ljestvama preskakao izbore u znanstveno-nastavno zvanje. Upravo suprotno, politički stavovi i djelovanje usporili su i u jednom trenutku gotovo paralizirali moj izbor tako da sam ja sasvim sigurno hrvatski i europski rekorder u dužini izbora – moj izbor trajao je od 2002. kada je raspisan natječaj do 2008. kada je okončan! Svih tih šest godina strpljivo sam čekao i nisam nikada ni u jednom javnom istupu spominjao da mi se čini nepravda, dapače nisam htio uopće u političkim izjavama raspravljati o sveučilišnim procedurama. Čak nisam objavio ni nevjerojatnu činjenicu da je cijela kutija mojih radova zagubljena.
O čistoj laži da nakon 1996. nisam objavio znanstveni rad nemam uopće potrebe govoriti niti je opovrgavati jer istina je istina, ona ne može biti velika kao što može biti velika i zlonamjerna laž što se objavi. Dva različita povjerenstva i dva fakulteta na svojim vijećima zaključila su da ne trebam proći docenturu nego da se mogu izravno izabrati u izvanrednog profesora, iz čega je vidljivo da na sve te ljude ja ni na koji način nisam mogao utjecati.
Usto, ja sam i član Savjeta Sveučilišta u Zagrebu i mogao sam tamo postavljati pitanje o očitoj neučinkovitosti i namjernoj blokadi mojeg izbora, ali ni to nisam učinio. Za jedno je sveučilište sramota da izbor bilo kojeg nastavnika traje duže od šest mjeseci. Da sam se služio funkcijom kako bi bio izabran, zašto bi onda dopuštao da tako dugo traje?
Pritom je sasvim šuplji argument da političarima ne bi trebalo dopustiti izbor jer izbor u zvanje nije izbor radnoga mjesta! Čovjek uopće ne mora biti zaposlen na pojedinom radnom mjestu u sklopu jednog sveučilišta da bi bio izabran, pa stoga ni ja nisam zaposlen kao izvanredni profesor. Ako zakon dopušta da bilo koji građanin može zatražiti izbor, onda se odnosi i na političare. Kamo sreće da je u politici više ljudi sa sveučilišnim zvanjima.
ivancehok @ 13:08 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.