Internet dnevnik gradonačelnika Grada Varaždina
Ivan Čehok
Blog
petak, ožujak 27, 2009
Skupina učenika Srednje škole Izidora Kršnjavog iz Našica posjetila je Varaždin prošlog tjedna. U programu pod nazivom "Jedan radni dan u Varaždinu" uglavnom maturanti te škole mogli su upoznati naš grad, od posjete Vindiji, Starom gradu, Sportskoj dvorani, centru grada i Fakultetu organizacije i informatike. Kakav je dojam ostavio Varaždin na njih najbolje svjedoče njihove riječi. Jedan od sastavaka napisala je Maja iz četvrtog razreda.





Varaždin
 
            Ovaj puta putovali smo «spejs šatlom», što naravno samo po sebi podrazumijeva ugodan i brz put do odredišta. Za dobru atmosferu smo se sami pobrinuli, mi, taj famozni četvrti jezične, napokon na okupu (iako nažalost ne u potpunosti), ali i dalje raspjevan i vesel i spreman za akciju.
            Vrijeme nam je opet prkosilo, ali mi se nismo dali smetati.
Stigli smo u Varaždin. Opet sam se zaljubila. Grad me je doslovno oborio s nogu.
Uživala sam. Iako su nas ovaj puta, osim razgledavanja i uživanja, čekale i neke malo ozbiljnije zadaće.
Posjet Vindiji, one tri kravice što su nas dočekale na ulazu, pogoni i stručnjaci i bijela odijela, i epruvete koje se napuhuju u bočice, i mlijeko i sir, i prezentacija, i doručak i nevjerojatna gostoljubivost. Sve je to Vindija. 





Dobro raspoloženi krenuli smo u posjet dvorani. Velika je..ogromna… i ima šarene zidove. Čak i narančaste. To me se posebno dojmilo. Stopila sam se kao kameleon. Nevjerojatna užitak.
Jeli smo u restoranu. I to ne bilo kakvom već VIP restoranu. Da, da. I hrana je bila odlična i pogled je bio odličan, ma sve je tog dana bilo odlično.
Razmišljala sam često o odlasku u Varaždin, o studiranju tamo. Međutim, sve mi je to bilo poprilično nepoznato, i nisam bila sigurna što da mislim i kako da se točno postavim prema toj mogućnosti.
Po povratku iz dvorane, razgledavali smo grad iz autobusa.
I tada sam ugledala studentski dom, moja druga ljubav tog dana. Nije bilo uopće dileme, znala sam da uskoro želim tamo boraviti.





Došli smo na FOI. Iako me informatika sama po sebi ne zanima, posjet FOI-u stvorio je u meni novi, drukčiji pogled na studentski život u tom gradu.
Grad je sam po sebi nevjerojatno napredan, pun je novih mogućnosti, građani su gostoljubivi, oni cijene ono što imaju i uživaju u tome. To se odražava na cijelu zajednicu koja savršeno funkcionira.
Takav im je također i odnos prema studentima. Studentski kolektiv toliko me je ugodno iznenadio, uvjeti koji im se pružaju, pomoć pri postizanju uspjeha, ma sve nevjerojatno dobro organizirano.
Unatoč cjelokupnoj situaciji u zemlji, lijepo je znati kako ipak postoje mjesta koja dobro funkcioniraju, mjesta koja pružaju dobru budućnost, budućnost bez toliko nasilja. Budućnost u kojoj se može radovati.
Ni sama vam ne mogu opisati koliko mi je drago što sam upoznala tu stranu Varaždina.
Sada je u meni nestao sav onaj strah od nepoznatog i neke sumnja u istinitost uopće postojanja grada kao takvog. 





Tko, zna, možda, a rekla bih i najvjerojatnije, za koji mjesec i sama budem jedna od novih Varaždinka. Jako mi se sviđa ta ideja.
            Nisam se previše emotivno opraštala od grada, osjećala sam da ćemo se uskoro ponovno vidjeti.
Još jedan izlet bio je pri kraju. Neki kažu možda zadnji. Ja se još nekako nadam da ipak nije.
Put kući bio je raspjevan i vesel. Već dugo se nismo toliko dobro slagali međusobno. Možda zato jer smo svjesni da je kraj blizu. Ma uzrok nije uopće bitan. Ono što je bitno da je posjet Varaždinu bio jedno od, bar za mene, najinspirirajućih i najveselijih putovanja dosada.
 
Maja Matković 4. JG
 

 

ivancehok @ 10:04 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.